Na drugom se katu naše škole, među ostalim učionicama, nalazi i jedna manja od ostalih. Označena je brojem 41, a u toj se učionici osim uobičajenog inventara, nalaze jedna siva vrata. Vrata su uvijek zaključana. Prostorija koja se nalazi iza sivih vrata puna je odgovora na svakojaka pitanja. Ona čuva dokumente stare 70 godina i priča priču o svoj djeci ili mladim ljudima koji su boravili u ovim prostorima. Priča priče o njihovim životima, interesima, knjigama koje su čitali, sportovima kojima su se bavili, nepodopštinama koje su izvodili. Generacije su prolazile, a pitanje o tome što skrivaju spomenuta vrata ostajalo je neodgovoreno. Upravo, izazovne 2020. vrata su otvorena, a iz arhive su izašla sjećanja na jednu školu, našu školu...

Prošlo je sedamdeset godina otkako je strukovno obrazovanje na hrvatskom jeziku prisutno u našem gradu. Obrazovanje za industrijska, obrtnička i radnička zanimanja u Rovinju započinje, prema zapisima i nama dostupnim dokumentima, 1949./1950. godine, iako prema nekim pričama i nešto ranije, ali podatke o tome nismo pronašli. U čast tih prvih sedamdeset godina prikazali smo razvoj škole kroz trajnu izložbu koju smo postavili unutar škole, čije zidove krase panoi sa slikama i opisima ljudi i događaja koji su obilježili njenu povijest.

S ovim smo projektom krenuli početkom 2020. godine, s ciljem prikazivanja publici kako je nekada izgledalo strukovno obrazovanje u odnosu na danas. Osim što govore o samom obrazovanju i razvoju škole, panoi također pričaju priču o djelatnicima koji su ovdje radili, kao i učenicima koji su boravili u njenim prostorijama. Govore o njihovim dogodovštinama, nepodopštinama, uspjesima i mnogo čemu drugome. Jedna od zanimljivijih grafika jest šarena lenta koja pokazuje kako se ime škole mijenjalo s vremenom od prvog naziva iz 1949./1950. „Škola učenika u privredi”, preko „Elektro-metalski školski centar” (1972./1973.) i „Hrvatska industrijsko-obrtnička škola” pa sve do današnjeg uspoređujući to s društvenim i socioekonomskim događajima koji su se tada zbivali u Rovinju.

Od 1854. do 1863. u zgradi današnje škole organiziran je prvi gradski vrtić, a od 1881. do 1947. djelovao je vrtić časnih sestara Božje providnosti iz Cormonsa (Italija).

Iz starih dnevnika saznajemo kako se nekada nastava održavala u dvije smjene, a druga je smjena trajala čak do 20.30. Često je i subota bila radni dan, kada su učenici sudjelovali na omladinskim akcijama, radeći u kuhinji i dvorištu. Škola je početkom devedesetih prihvatila velik broj učenika iz ratom pogođenih dijelova zemlje, pa se tako u poslijepodnevnoj smjeni održavala nastava za Medicinsku školu Osijek. Naša je škola danas, kao i nekada, značajna po velikom broju putnika, no osim učenika iz Istre naša je škola bila dom i učenicima iz Dalmacije, otoka a i udaljenijih dijelova zemlje. Rino Radetić, jedan od gosta intervjua povodom prikupljanja materijala za izložbu, prisjeća se kako je s ostalim učenicima boravio u domu koji je bio sastavni dio škole. Zbog velikog broja učenika iz ruralnih dijelova, iz građe je vidljiva problematika poznavanja hrvatskog jezika. Učenici iz rovinjskih susjednih naselja koristili su gotovo isključivo dijalekt, što je otežavalo praćenje nastave. Osim dijalektalnog izazova, u školi je vidljiv suživot dvaju jezika, hrvatskog i talijanskog, kako u formalnim dokumentima (dnevnici i ispričnice), tako u komentarima nastavnika.